1177. g. pr. Kr. ili kako nestaju civilizacije

Bila je to godina kada su se "Narodi s mora" spustili sa svojih sjevernih područja i počeli sijati kaos. Civilizacije prvotno oslabljene geološkim, klimatskim, ali i drugim faktorima, to nisu mogle izdržati. 

Slom kasnobrončanodobnih civilizacija diljem Levanta, Bliskog istoka i Mediterana prije otprilike 3 200 godina oduvijek je bio misterij. Moćne, napredne civilizacije nestale su gotovo preko noći. Okidač za to je kako se čini bila invazija Egipta 1177. g. pr. Kr. od strane "Naroda s mora", kako nam je zabilježeno na reljefu (Medinet Habu) grobnice faraona Ramzesa III. Reljef oslikava spektakularnu morsku bitku, ali što je još važnije kola prepuna zaliha te brojne žene i djecu. Ovakva ikonografija oduvijek je zbunjivala arheologe, jer zašto bi žene i djeca sudjelovali u morskoj bitci. Narativ priče glasio je kako su mornarica i vojska Ramzesa III. uspjeli pobijediti ove strane osvajače, ali Egipat nakon toga više nije bio isti. Počeo je slabjeti, kao i svi njegovi susjedi.

Slom je kako se čini bio vrlo nagao. Čitav niz naprednih i moćnih civilizacija bio je uništen. U kaos su utonuli Egipćani i Babilonci; egejske civilizacije Minojaca i Mikenjana zašle su u ono što klasična historiografija naziva "mračnim dobom Grčke" - civilizacije koje su imale razvijen sustav pisanja, kao da su ga preko noći zaboravile. Čak i događaji opisani u Homerovoj Ilijadi odgovaraju ovom narativnu - uništenje Homerovo Troje bilo je upravo oko 1200. g. pr. Kr. Hatuša, glavni grad Hetitskoga Carstva, i gradovi koji su je okruživali izgorjeli su do temelja u ovome periodu te su nakon toga napušteni. Zapravo, gotovo svaki anatolski grad iz ovoga razdoblje pokazuje tragove uništenja i napuštanja.

Ugarit, grad-luka u antičkoj Siriji koji je imao posebno razgranatu trgovinsku vezu s Hetitima i Egiptom, također je uništen. Posljednji vladar Ugarita, na ovaj je način preklinjao kralja Alashia (na Cipru) za pomoć: Moj oče, pogledaj, brodovi neprijatelja su stigli; moji gradovi su zapaljeni, i učinili su zle stvari u mojoj zemlji. Zar moj otac ne zna da su sve moje trupe i bojna kola u zemlji Hatti, i svi moji brodovi u zemlji Lukka?...Stoga, zemlja je prepuštena sama sebi. Neka moj otac zna: sedam brodova neprijatelja nanijelo nam je golemu štetu. Gotovo svi obalni gradovi Kanaana (Ashkelon i Ashdod, Akko i Jaffa) sravnjeni su sa zemljom, ali ni lokaliteti dublje u unutrašnjosti nisu bili pošteđeni. Impresivni gradovi Hazor i Lachish uništeni su i napušteni, kao i famozna palača u Megidu. Napredne ekonomije i kulture kasnoga drugog tisućljeća prije Krista, koje su se prostirale od Grčke do Egipta i Mezopotamije, odjednom su prestale postojati, a stoljećima korištene trgovinske rute su napuštene, kao i sustav pisanja, napredna tehnologija i monumentalna arhitektura.

Dugi niz godina povjesničari su isključivim krivcima za uništenje držali misteriozne "Narode s mora". Ipak, slom brončanoga doba na Egeju i istočnome Mediteranu općenito, bilo bi nepravedno, ali i netočno, svaliti na samo jednu skupinu ljudi. Zahvaljujući obilju novih podataka, sada dostupnima suvremenim povjesničarima, gore navedena hipoteza dovedena je u pitanje. Primjerice, više se ne može sa sigurnošću reći kako su "Narodi s mora" bili ti koji su uništili sve gore navedene lokalitete. Arheologija nam jasno može reći da je određeni lokalitet uništen, ali nam ne može uvijek reći tko ga je uništio. Nadalje, različiti lokaliteti nisu bili uništavani simultano pa čak ni u istome desetljeću. Njihova kumulativna propast, bila je zapravo rezultat procesa koji se razvijao i hvatao zamah čak čitavo jedno stoljeće prije pojave "Naroda s mora". Umjesto da zamišljamo jednu organiziranu vojnu silu koja maršira na razvijene civilizacije Mediterana i njegove okolice, u stvarnosti se radilo o nizu masivnih migracija i populacijskih kretanja. Bespogovorno, njihovi upadi su bili opasni, ali slom tih razmjera nije mogao nastupiti samo zbog toga - morao je biti rezultat onoga što arheolozi danas nazivaju "savršenom olujom".

Zahvaljujući nedavnim arheološkim i seizmološkim istraživanjima, sada je jasno kako je u periodu od 1225. pa sve do 1175. g. pr. Kr. Grčku, ali i ostatak Egeja i istočnoga Mediterana pogodila serija potresa. O njihovoj razornosti svjedoče kosturni ostaci koje su arheolozi pronašli u svakom većem gradu toga perioda. Naravno, jasno je kako potresi sami od sebe nisu mogli dovesti do potpunog civilizacijskog sloma. Koji su još onda faktori mogli biti u igri?

Tijekom sredine 13. st. pr. Kr. hetitska carica piše egipatskom faraonu Ramzesu II. : Nemam žita u svojoj zemlji. Nedugo nakon toga, u Egipat pristiže hetitsko izaslanstvo s ciljem pribavljanja istog. Natpis egipatskoga faraona gdje se hvali kako je poslao žito na brodove, da održi na životu zemlju Hatti (Hetita), dodatno potvrđuje tezu o gladi u Hetitskome Carstvu na kraju 13. st. pr. Kr. Ipak, čini se kako nestašica žita i s njom povezana glad nisu bili ograničeni samo na Hetitsko Carstvo već su zahvatili puno šire područje. Ovo nam potvrđuju i pisma pronađena u Ugaritu. Jedno od njih navodi: Glad je u tvojoj kući; svi ćemo pomrijeti od gladi. Ako brzo ne dođeš svi ćemo umrijeti od gladi. Nećeš vidjeti žive duše u svojoj zemlji. I dok su povjesničari dugi niz godina pretpostavljali kako je pred kraj kasnog brončanog doba došlo do snažnih klimatskih promjena, zahvaljujući ispitivanjima peludi nedvojbeno je pokazano kako su godine između 1250. i 1100. pr. Kr. bile najsuše godine tijekom brončanog i željeznog doba. Ova istraživanja potvrđuju informacije s glinenih pločica koje su pronađene u Izraelu, Hatuši, Ugaritu i Siriji. Sve one bilježe grozne suše, ali i teškoće nastale zbog nje - glad, unutarnje pobune, socijalne nemire itd.

Normalno, ukoliko je civilizacija suočena samo s jednom od ovih tragedija može ju preživjeti. Ali, što ako se one dogode istovremeno ili uslijede brzo jedna iza druge? Čini se kako se upravo to dogodilo između 1225. i 1177. g. pr. Kr. Na temelju dokaza koji su nam trenutno na raspolaganju čini kako su svi ovi faktori - klimatske promjene, glad, potresi, unutarnje pobune i invazije stranih osvajača - doveli do takozvanog sustavnog kolapsa. Civilizacije Mediterana i Bliskoga istoka bile su međusobno povezane, stoga kada je jedna propala to je utjecalo na druge - jedna po jedna, poput domina, padale su.

Više od 300 godina tijekom kasnog brončanog doba, mediteranska regija bila je domaćin složenog i sofisticiranog svijeta u kojem su Minojci, Mikenjani, Hetiti, Asirci, Babilonci, Mitani, Ciprani i Egipćani trgovali i ostvarili brojne kontakte koji su na kraju stvorili jedan globalizirani sustav nalik onom današnjem. No onda, svijet koji su poznavali više od 3 stoljeća netragom je nestao. Kraj kasnog brončanog doba i njegovih civilizacija bio je fluidan događaj koji je trajao gotovo jedno stoljeće. Iako je nemoguće odrediti točnu godinu sloma, osma godina vladavine faraona Ramzesa III., 1177. pr. Kr., stoji kao najreprezentativnija u čitavoj ovoj priči. Bila je to godina kada su se "Narodi s mora" spustili sa svojih sjevernih područja i počeli sijati kaos. Civilizacije prvotno oslabljene geološkim, klimatskim, ali i drugim faktorima, to nisu mogle izdržati.

Bibliografija:

Cline, Erich. 1177 B.C. - The Year Civilization Colapsed. Princeton: Princeton University Press, 2014.