Alkibijad

Autor: Franjo Lacković 

(451./50 - 404./03. pr. Kr.) atenski general i političar

Zbog očeve rane i iznenadne smrti, Alkibijad je odgojen je u kući svoga štićenika i daljnjeg rođaka - velikog atenskog državnika Perikla. Njegov učitelj i bliski prijatelj bio je grčki filozof Sokrat, kojega je upoznao na početku svoje vojne karijere. Godine 420. pr. Kr., Alkibijad je dobio svoje prvo vojno zapovjedništvo u Peloponeskom ratu. Bile su to upravo godine, kada je aristokratski vođa Nikija ispregovarao mirovni ugovor sa Spartom - Nikijin mir, koji je označio kraj prve faze oružanog sukoba između Atena i Sparte te njihovih saveznika. Ipak, zbog vlastitog oportunizma i želje za vlašću, Alkibijad je izvrsnim retoričkim okršajima uspio usmjeriti Atenu u protu-spartanski savez zajedno sa Argom Matinejom i Elisom, trima gradovima-državama Peloponeza. Ovaj savez svoj katastrofalan kraj doživio je 418. g. pr. Kr. u bitki kod Matineje - najvećoj kopnenoj bitki Peloponeskog rata. Alkibijad je, kao glavni krivac za rat, ipak uspio izbjeći ostrakizam - protjerivanje, sklopivši privremeno savezništvo s Nikijom. Godine 415. pr. Kr. uspio je uvjeriti atensko vodstvo da organizira veliku pomorsku ekspediciju na Sirakuzu. Ipak, netom prije isplovljavanja Alkibijad je optužen za svetogrđe te mu je, na sam nadomak Sirakuze, zapovjeđeno da se vrati u Atenu radi suđenja. Umjesto toga, Alkbijad je odlučio pribjeći Sparti te je nekoliko godina bio ključan čimbenik spartanske vanjske politike. Ipak, pavši u nemilost i samih Spartanaca, pokušao je saveznika potražiti u perzijskom caru. Nakon što su pregovori između njega i Carstva propali, atenska flota na Samosu proglasila ga je svojim generalom te je nekoliko godina Alkibijad vodio uspješne vojne operacije uzduž Helesponta. Godine 410. pr. Kr. na čelu svoje mornarice ponovno je osigurao Ateni kontrolu nad crnomorskim rutama, koje su nekoliko godina prije toga pale u perzijske ruke. Ovakvi uspjesi uvjerili su ga da se 407. g. pr. Kr. vrati u Atenu gdje je oslobođen svih optužbi te mu je predano izvanredno zapovjedništvo. Ipak, njegovi politički protivnici, iskoristivši manji poraz jednog od njegovih zamjenika, okrenuli su javno mnijenje protiv njega te je već 406. g. pr. Kr. Alkibijad bio prisiljen pobjeći iz Atene. Sklonivši se prvo u Trakiju, nakon atenskog poraza kod Egospotama, 406. g. pr. Kr., prebjegao je u Frigiju gdje je i ubijen 404./03. g. pr. Kr.