Bakanalije - svečanosti boga Bakha

Autor: Franjo Lacković

Kada je piće potpalilo strasti, a tmina i činjenica da su muškarci i žene bili međusobno pomiješani otklonili svu moralnost, svakojaka izopačenost počela se pojavljivati; jer svi bi lijegali zajedno i zadovoljavali jedni drugima sve seksualne želje.

Iako su rimski moral i ćudoređe u klasičnoj, ali i popularnoj literaturi, bili često isticani kao kameni temeljci rimskoga društva - primjerice, žena uhvaćena u preljubu zakonski je bez ikakvih reperkusija mogla biti pogubljena od strane svoga muža na licu mjesta, a ukoliko bi popila količinu vina veću od one koja se smatrala umjerenom, muž bi imao zakonsku osnovu da zatraži razvod - Rimljanima nisu bili strani različiti oblici razvratnosti, kao ni festivali koji su ju promovirali. Jedan od takvih festivala bile su upravo bakanalije, svečanosti organizirane u čast Bakha - boga vina, slobode, pijančevanja, plodnosti i ekstaza. Rimske bakanalije, temeljile su se na grčkim svetkovinama bogu Dioniza te su u Rim pristigle zahvaljujući utjecajima s prostora Etrurije i južne Italije. Za vrijeme ovakvih svečanosti, koje su se s vremenom počele odražavati čak pet puta mjesečno, sve granice po pitanju seksualnosti, razvratnosti i alkoholizma bile bi napuštene - homoseksualni i heteroseksualni odnosi na ulicama grada, kako nam prenose antički pisci, nisu bili ništa neobično. U svojoj povijesti Rima - Ab urbe condita -Livije na slikovit način opisuje kako su ove svečanosti izgledala:

Livy. XXXIX. 8.

...rituali su isprva bili ograničeni na samo mali broj ljudi, ali su vremenom počeli uključivati golemo mnoštvo. Kako bi se slavlja učinila još privlačnijima, užitci pijenja i gozbovanja postali su sastavni dio religijskih ceremonija. Kada je piće potpalilo strasti, a tmina i činjenica da su muškarci i žene bili međusobno pomiješani otklonili svu moralnost, svakojaka izopačenost počela se pojavljivati; jer svi bi lijegali zajedno i zadovoljavali jedni drugima sve seksualne želje. Niti je nemoral bio ograničen samo na promiskuitetne seksualne odnose između muškaraca i žena. Krivotvorili su se iskazi na sudovima, službeni pečati i oporuke, potvrđeni su slučajevi trovanja. Brojni prijestupi uključivali su nasilje. Ipak, nasilje je prikrivano, jer usred bludničenja i krvoprolića vrisci onih nevoljnih nisu se mogli čuti od bubnjeva i cimbala.

Livy. XXXIX. 13.

Tada je Hispala (konzulima) otkrila kako je ritual otpočeo. Inicijalno, rekla je, sekta je bila ograničena samo na žene, a muškarci nisu bili primani. Svake godine, tri dana su bila odvojena za rituale i festivale, održavane danju, te je bila praksa da oženjene žene budu proglašene svećenicama boga Bakha. Bila je to Paculla Annia, svećenica iz Kampanije, koja je učinila radikalne promjene, na nagovor bogova. Prva je u sektu pustila muškarce i odredila da će se slavlja održavati noću, umjesto danju, i to pet puta mjesečno, a ne više 3 puta godišnje. Čim su se muškarci i žene pomiješali, a noćna tmina dala sudionicima slobodu akcije, nije bilo ni jednog zločina ni jednog besramnog čina koji bi im bio stran. Bilo je više seksualnih napada muškaraca na druge muškarce nego što ih je bilo onih muškaraca na druge žene, nastavlja Hispala, i svatko tko bi pokazao nevoljkost da se prepusti napastovanju ili oklijevao se upustiti u zločin postao bi žrtveni dar. Da ništa ne smatraju previše grešnim - bila je esencija njihove religije, rekla je. Muškarci, koji su izgledali poremećeno, mucali bi proročanstva uz bijesno drhtanje svojih tijela. Udane žene, u haljinama bakantica i razbarušene kose, trčale bi prema Tiberu noseći blistave baklje; uronile bi ih /potom/ u vodu i izvukle, ali bi plamen i dalje gorio zbog mješavine živog sumpora i kalcija. Ljude bi vezivali i sakrivali po tajnovitim pećinama; za ove pojedince reklo se kako su ih "uzeli bogovi" - bili su to oni koji su odbijali participirati u zločinima ili prepustiti se seksualnom napastovanju. Broj sudionika bio je golem, uključujući i rimsko plemstvo, te je s vremenom postao jednak broju stanovnika osrednjeg grada.

Ovakvi festivali s vremenom su postali toliko amoralni, čak i za Rimljane, da je senatskim dekretom iz 186. g. pr. Kr. zabranjeno njihovo javno izvođenje. U noći kada je Senat ovlastio konzule Spurija Postumija Albina i Kvinta Marka Filipa da ponovno uvedu moral u Rimu, oko 7 000 ljudi je privedeno - neki i na licu mjesta pogubljeni. Suđenja svima njima potrajat će 30 dana. Istim dekretom, kako bi se osiguralo da ove svečanosti nikada ponovno ne zažive, naređeno je rušenje svih svetišta i kipova boga Bakha, a bakanalije su zabranjene u čitavoj Italiji. Ovako potisnute, zamijenjene su jednostavnijim i čednijim festivalom - tzv. Liberalia, koji se u Rimu održavao svake godine 17. ožujka. Na ovaj datum, rimski dječaci svečano bi dobivali togu virilis (čistu bijelu togu), što je bio znak da su postali odrasli muškarci.

Ako ste se ikada pitali kako je riječ "bakanalije" postala sinonim za razuzdane zabave i pijančevanje, sada znate.

Bibliografija:

Livije, Ab urbe condita. Liber XXXIX.