Bitka kod Kadeša i prvi mirovni ugovor u povijesti

...ali 1258. g. pr. Kr. Ramzes II. i nasljednik Muvatalija II., Hatušili III., sklopili su prvi mirovni sporazum u povijesti ljudskog društva. Ugovor se sastojao od ukupno 18 članaka, koji su garantirali obustavu neprijateljstva, ali i međusobnu pomoć u slučaju invazija i državnih udara. 

Ramzes II. Veliki (1279. - 1213. g. pr. Kr.) vladao je Egiptom punih 67 godina, a njegova vladavina ujedno je bila i druga najdugovječnija u egipatskoj povijesti. Ramzes, osim što je poznat po opsežnim građevinskim projektima koje je poduzeo po čitavoj zemlji - radilo se poglavito o hramovima i spomenicima kojima je slavio sebe sama - bio je ujedno i egipatski faraon koji je sudjelovao u bitci kod Kadeša, 1274. g. pr. Kr. Pa ipak, nije sama bitka ono po čemu je Ramzes ostao ovjekovječen, već po onom što je uslijedilo nakon nje - potpisivanje prvog mirovnog ugovora u povijesti.

Odlučan nastaviti ekspanzionističku politiku svoga oca Setija I., već u četvrtoj godini svoje vladavine Ramzes je otpočeo seriju vojnih kampanja, ne bi li povratio provincije koje njegov otac nije mogao trajno zadržati. Radilo se poglavito o teritorijima u Palestini i Siriji koji su, uslijed slabljenja egipatske moći za vrijeme 18. dinastije, pripali Hetitima. Stigavši u Anatoliju oko 2000. g. pr. Kr., Hetiti su u Maloj Aziji izgradili moćnu državu koja je idućih nekoliko stoljeća, monopolizirajući političku moć na Bliskom istoku, imala važnu ulogu u političkim odnosima tadašnjih sila. Kako su Hetiti sve više širili svoju dominaciju, napetosti između ove dvije sile kulminirale su 1274. g. pr. Kr. kod grada Kadeša.

Upravo je te godine, u rano svibanjsko jutro, Ramzes II. na čelu goleme ekspedicijske sile koja je brojala više od 20 000 vojnika i 2 000 bojnih kočija, krenuo u susret svom neprijatelju, hetitskom caru Muvataliju II. Destinacija obojice, bio je velebni grad Kadeš, odlučan igrač u političkim zbivanjima na Bliskom istoku. Smješten u plodnoj dolini rijeke Oront, grad je nadzirao jednu od rijetkih trgovinskih ruta koja je povezivala unutrašnjost Sirije s mediteranskom obalom. Ukratko rečeno, onaj tko je kontrolirao Kadeš kontrolirao je i Siriju, stoga je Ramzes bio odlučan osvojiti ovaj grad.

Golema sila koju je Ramzes sastavio, predstavljala je možda čak ¾ ukupne egipatske vojne moći te je bila formirana u četiri divizije. Faraon osobno, predvodio je diviziju Amun, a iza njega su slijedile ostale tri, Ra, Ptah i Seth. Nadomak Kadeša, Ramzesova izvidnica uhvatila je dvojicu beduina koji su, nakon što su ispitani, otkrili kako je Muvatali čuvši o veličini egipatske vojske ostavio Kadeš na milost i nemilost Egipćanima. Ohrabren i siguran u svoj uspjeh, Razmes je pohitao prema Kedašu, ostavljajući svoje tri divizije iza, nesvjestan da ulazi u zamku. Zarobljeni beduini, naime, zapravo su bili hetitski špijuni, namjerno odaslani, dok je hetitska vojska mirovala iza Kadeša, Egipćanima skrivena. Bitka koja je uslijedila jedna je od najpoznatijih oružanih sukoba staroga svijeta. Hetiti su na nespremne Egipćane udarili sa svojih 2 500 bojnih kočija. Hetitske kočije su, za razliku od egipatskih koje su prevozile dva vojnika, nosile trojicu. Jedan od njih upravljao bi kolima, drugi bi izdaleka napadao lukom i strijelom, a izbliza kopljem, dok bi treći držao podignuti štit. U ovom početnom naletu, Hetiti su uspjeli razbiti Amun diviziju i upravo kad je ista bila spremna predati se, glavnica Ramzesova vojska pojavila se i spasila dan. Ipak, zbog golemih gubitaka, obje strane nisu mogle nastaviti rat te je bitka završila neriješeno, a Kadeš nije osvojen. Usprkos toj činjenici Ramzes je u Egiptu bitku prikazao kao veliku pobjedu. Bila je to propaganda akcija, do tada ne viđena u ovim razmjerima. Sama je bitka, isto tako, označila i početak prekida neprijateljstva između dvije super-sile. Trebalo je proći još 16 godina povremenih neprijateljstva, ali 1258. g. pr. Kr. Ramzes II. i nasljednik Muvatalija II., Hatušili III., sklopili su prvi mirovni sporazum u povijesti ljudskog društva. Ugovor se sastojao od ukupno 18 članaka, koji su garantirali obustavu neprijateljstva, ali i međusobnu pomoć u slučaju invazija i državnih udara:

"Ramzes, veliki kralj, kralj Egipta, nikada neće napasti zemlju Hatti. I Hatušili, kralj zemlje Hatti, nikada neće napasti Egipat."

"Ako strani neprijatelj bude marširao protiv zemlje Hatti i ako Hatušili, kralj zemlje Hatti, pošalje poruku: "Dođi mi u pomoć protiv njega", Ramzes, veliki kralj, kralj Egipta, mora poslati svoje trupe i kočije da ubije neprijatelja i da zadovoljštinu zemlji Hatti." Na isto se obvezao i sam Hatušili.

Isto tako, ovaj mirovni sporazum predstavlja i prvi ugovor o izručenju između dva naroda. Treba napomenuti da, iako su oko 2550. g. pr. Kr., dva mezopotamska grada, Uma i Lagaš, potpisali takozvani "Ugovor u Mesilimu" isti se ne drži prvim mirovnim ugovorom, jer je zapravo predstavljao sporazum o razgraničenju.

Bibliografija:

Shaw, Ian. The Oxford History of Ancient Egypt. Oxford: Oxford University Press, 2000.

Wilkinson, Toby. The Rise and Fall of Ancient Egypt. New York: Random House, 2011.