Bitke kod Murse i Cibala

Autor: Miroslav Kujundžić

(...) kod Murse i Cibala odigralo se nekoliko važnih bitaka od kojih su neke određivale budućnost čitavog Rimskog Carstva. Čini se da su upravo ova dva grada bila sretna mjesta rimskim carevima. 

Današnji gradovi Osijek i Vinkovci baštine povijest nekadašnjih rimskih kolonija Murse i Cibala. Oba grada u antici su bila jedna od većih urbanih središta rimske Panonije, a položaj u pozadini dunavskog limesa pridonio je njihovom brzom razvitku. Njihova važnost očituje se i u cestovnoj povezanosti tijekom kasnog Carstva jer su ceste iz Italije vodile prema Mursi i Cibalama, a onda dalje prema Sirmiumu (današnja Srijemska Mitrovica) i na kraju - Konstantinopolu. U Cibalama su rođena i carska braća - Valentinijan i Valens. Osim po navedenim činjenicama, kod Murse i Cibala odigralo se nekoliko važnih bitaka od kojih su neke određivale budućnost čitavog Rimskog Carstva. Čini se da su upravo ova dva grada bila sretna mjesta rimskim carevima.

Bitka kod Murse 258. godine

Car Galijen vladao je Rimskim Carstvom od 253. do 260. godine kao suvladar svog oca Valerijana, a zatim samostalno od 260. do 268. godine. Njegova vladavina ispunjena je ratovima protiv barbara, ali i protiv brojnih uzurpatora na rimsko prijestolje. Bilo je to jedno od najkritičnijih razdoblja u tzv. "Krizi 3. stoljeća" koja je gotovo zaprijetila trajnom raspadu Carstva. Iako je ostvario velik broj pobjeda, Galijen nije uspio spriječiti komadanje rimskih provincija i 260. će se odmetnuti Galsko i Palmirsko Carstvo.

U ovom kontekstu važna je 258. godina (prema nekima ipak tek 260.) i vojni zapovjednik Ingenije. Njega je sam car Galijen postavio za legata u Panoniji i na početku se iskazao obranom panonskih granica protiv Sarmata, a bio je zadužen i za odgoj jednog od sinova cara Galijena. Ipak, Ingenije je iskoristio trenutak slabosti te su ga njegove legije u Sirmiumu proglasile carem. Galijen je u to vrijeme boravio na germanskim granicama, ali je uspio reagirati munjevito. Nakon brzog marša njegova i Ingenijeva vojska sukobile su se kod Murse 258. (ili tek 260. godine), a iz te bitke car je izašao kao pobjednik. Ingenije se prema nekim izvorima bacio u rijeku, a prema drugima, ubili su ga vlastiti stražari.

Bitka kod Cibala 316. godine

Otprilike pola stoljeća nakon bitke kod Murse, odigrala se bitka kod Cibala između Konstantina Velikog i Licinija. Iako je 3. stoljeće jedno je od najturbulentnijih što se tiče građanskih ratova, 4. stoljeće također je obilježeno vojnim sukobima između zakonitih careva i između careva i uzurpatora. U Konstantinovom zamršenom usponu na vlast ispriječio se drugi car Licinije. Njih dvojica poznati su i po Milanskom ediktu iz 313. godine, ali kada je kasnije došlo do sukoba, prva bitka odigrala se 316. godine (većina uzima tu godinu valjanom) upravo pod zidinama Cibala. Navode se različiti povodi za početak rata, ali netrpeljivost među carevima već je dugo bila prisutna. Konstantin je bez najave prešao Alpe, a Licinije se s vojskom od 35 000 ljudi sklonio u Cibalae. Kada je Konstantin došao, Licinije se s vojskom utaborio na ravnici, a Konstantin je bojni red protegnuo uzduž jednog brežuljka. S obzirom na močvarno područje i ograničen prostor za napad, Konstantin je prvo poslao konjicu za forsiranje uskog prolaza i olakšavanja posla za ostatak vojske. U zoru, 8. listopada 316. godine započela je cjelodnevna bitka u kojoj je Konstantinova vojska, iako brojčano manja, odnijela pobjedu. Ostatak Licinijeve vojske i on sam pobjegli su u Sirmium, a onda u Daciju. Nakon još nekoliko bitki, Konstantin ipak nije mogao ostvariti potpunu pobjedu, pa je pristao na pregovore. Nekoliko godina kasnije Licinije će biti potpuno poražen i Konstantin će samostalno vladati Carstvom.

Bitka kod Murse 351. godine

Iako je postojalo određeno razdoblje mira, Konstantinov nasljednik Konstancije II. također je ratovima morao osigurati svoju vlast. Iako se bitka 351. godine odigrala kod Murse, važnu ulogu u cijeloj priči imale su i Cibalae. Posebnost ove bitke je da je praktički odlučivala o sudbini konstantinske dinastije i bila je jedan od ključnih trenutaka u borbi između cara Konstancija II. i protucara Magnencija. Magnencije je bio komes (comes rei militaris) u Galiji kojeg je skupina prevratnika na čelu s predstojnikom privatnih carskih dobara, Marcelinom, proglasila carem u siječnju 350. godine. U Rimskom Carstvu vladalo je opće nezadovoljstvo vlašću konstantinske dinastije pa je Magnencije brzo učvrstio svoju vlast u Galiji, Britaniji i Hispaniji, te u nekim afričkim provincijama (Numidija). Dio pobunjeničke vojske u Hispaniji smaknuo je Konstancijeva brata i vladajućeg cara na Zapadu Konstansa I. Konstancije II. u to vrijeme bio je zauzet ratovanjem protiv Perzijanaca na Eufratu. U jednom od prvih sukoba Magnencije je uspio osvojiti Sisciju (današnji Sisak), a nakon toga se Konstancije povlači u Cibalae. Magnencije je pustošio krajeve od Siscije do Sirmiuma, a kasnije je započeo opsadu Murse. Konstancije je požurio pomoći opkoljenoj Mursi te je to bio uvod u bitku koja će se pokazati odlučujućom. Magnencije je Mursu pokušao što brže osvojiti, ali zbog žilavog otpora branitelja grada to mu nije pošlo za rukom. 28. rujna 351. godine obje vojske bojni su red postavile u ravnici Murse blizu rijeke Drave. Prema podacima kojima raspolažemo Magnencijeva vojska brojala je 36 000 vojnika, dok je Konstancije raspolagao s čak 80 000 vojnika. Do bitke je došlo tog dana u kasno poslijepodne i potrajala je do dugo u noć. Nadmoćnija Konstancijeva konjica u početku je probila slabije desno krilo protivnika te je Magnencije umalo pao u ropstvo. Spasio se tako što se prerušio i pobjegao s bojišta. Iz bitke je car Konstancije II. izašao kao pobjednik, ali on sam nije sudjelovao u bitci, nego se nalazio u jednoj crkvici izvan gradskih zidina zajedno s tamošnjim biskupom Valensom. Bitka je na kraju obilježena velikim pokoljem i gubicima koji se privremeno nepovoljno odrazio na bojnu sposobnost rimske vojske. Navodno je Konstancije briznuo u plač kada je čuo kolike su žrtve na bojnom polju te je naredio dostojnu sahranu svih poginulih i pružanje liječničke pomoći svim ranjenicima. Bitka je dakako označila konačan slom protucara Magnencija.

Bibliografija:

Brunšmid, Josip. Colonia Aurelia Cibalae. Vinkovci: Slavonica, 1994.  

Göricke-Lukić, Hermine. "Rimski novac kovan povodom bitke kod Murse 351. godine". Osječki zbornik. 28 (2006), br. 20: 15-33.

Gračanin, Hrvoje. "Bitka kod Murse 351. godine i njezin odjek". Scrinia Slavonica. 3 (2003), br. 1: 9-29. 

Rapan Papeša, Anita. "Topografija Cibala u kasnoj antici" Opuscula archaeologica. 35 (2011), br. 1: 189-224.