Eleuzinski misteriji
Autor: Miroslav Kujundžić
Hodočasnici su hodali u kilometarskim kolonama uz pjesmu i povike, svetkovinom je upravljao glavni svećenik (arhont bazilej), a pomagali su mu nositelji baklji, glasnik i dvoritelj svetišta.
Grad Eleuzina smješten je 20-ak kilometara od Atene i nekada je bio središte kulta posvećenog božicama Demetri i Perzefoni - Eleuzinskih misterija. Eleuzinski misteriji jedan su od najpoznatijih i najvažnijih misterijskih kultova u antici, vjerovalo se da je upravo božica Demetra zaslužna za uvođenje ovih obreda u svoju čast. Da bismo bolje razumjeli o čemu se radi, rastumačit ćemo pojmove misterijskih kultova i dati mitološku pozadinu priče.
Misterijski kultovi
Grčka riječ mysteria (μυστήρια) prije svega znači uvođenje ili inicijaciju. Pojam misterijski kultovi odnosio se na štovanje božanstva u kojem je osoba snažno angažirana u obredima, za razliku od brojnih državnih kultova u čijem čašćenju običan puk nije imao osobitu ulogu. Tri su temeljne karakteristike misterijskih kultova: obred pročišćenja kojim osoba dobiva pravo sudjelovanja u aktivnostima kulta, osjećaj osobne povezanosti s božanstvom koje se štuje i na kraju, vjera u blaženi život nakon smrti. Iako se tadašnji pojam misterije ne odnosi na diskreciju i tajnovitost, to je ipak bio jedan od uvjeta za sudjelovanje u obredima.
Demetra i Perzefona - mitološka pozadina Eleuzinskih misterija
Demetru se štovalo kao božicu žita, a zajedno sa svojom kćeri Perzefonom smatralo ju se olimpskim božanstvom. Mitološka priča govori da je jednog dana Perzefona brala cvijeće na livadi te se u jednom trenutku zemlja otvorila i pojavio se Had koji je ugrabio Perzefonu i odveo ju u svoje podzemno kraljevstvo. Njezina majka Demetra, shrvana tugom, lutala je zemljom i tražila ju devet dana te nije htjela ništa jesti tijekom tog vremena. Desetog dana bog Helije otkrio joj je otkrio istinu o kćerinu nestanku i rekao da je Zeus dao dozvolu za taj Hadov čin. Ljuta na Zeusa napustila je Olimp te prerušena u staricu lutala selima i gradovima u potrazi za Perzefonom. Naposljetku je došla u Eleuzinu gdje su ju zatekle kćerke tamošnjeg kralja Celeusa. Pozvale su je u kraljevsku palaču gdje su ju ponudili vinom, međutim, vino je odbila, ali je zatražila kykeon i tako prekinula svoj post. Na kraljevskom dvoru brinula je za kraljevog sina, a kasnije je naredila izgradnju hrama izvan grada u kojem je oplakivala svoju kćer. Demetra se zaklela da ništa na zemlji neće izrasti dok opet ne ugleda svoj kćer i tako je u cijeloj zemlji nastala velika glad. Zeus je bio prisiljen intervenirati i naredio je Hadu da vrati Perzefonu njenoj majci. Perzefona je tako imala obavezu četiri mjeseca biti sa svojim mužem u podzemlju, a preostalih osam mjeseci u godini mogla se vratiti svojoj majci i ostalim božanstvima na Olimpu. Kada se Perzefona vratila Demetri, usjevi su opet počeli rasti i nestala je glad. Prije nego su se vratile na Olimp, Demetra je vladare Eleuzine podučila svojim obredima koji se ne smiju odavati i otud vjerovanje da je božica sama zaslužna za uvođenje kulta.
Eleuzinski misteriji
S obzirom na božanstvo kojemu je posvećeno, kult je postao poznat kao Demetrini misteriji, a zbog lokacije dobio je naziv Eleuzinski misteriji. Demetra je bila jedno od najvažnijih grčkih božanstava čije je štovanje duboko usađeno u vjerovanje grčkog naroda jer je povezana sa žitom, obiljem i rađanjem usjeva. Najviše podataka o tom kultu nalazimo u Homerovoj Himni Demetri iz 7. st. pr. Kr., ali podaci koji se iznose opisuju događaje iz puno ranijeg razdoblja. Početak štovanja kulta Demetre u Eleuzini datiran je otprilike u drugu polovicu 15. st. pr. Kr. Na početku se radilo lokalnom obiteljskom agrarnom kultu da bi se kasnije proširio diljem grčkog svijeta. Izgrađena su svetišta i održavale su se svečanosti u njezinu čast. Tijekom 7. st. pr. Kr., kada je Eleuzina priključena Ateni, kult je zadobio velik značaj i služio je za njegovanje pripadnosti grčkom svijetu. Čak i kad se kult proširio, njegovi najvažniji obredi održavali su se samo u Eleuzini s obzirom na to da se vjerovalo da je tamo Demetra završila svoje putovanje.
U Eleuzini festivali u čast Demetre bili su usko povezani sa ciklusom sadnje i rasta usjeva na polju. Boravak Perzefone u podzemnom svijetu vezao se uz zimske mjesece kad je žito još pod zemljom, a proljeće i rast usjeva povezivao se s njenim povratkom u svijet živih. Vjerovanje u Perzefonin povratak, povezan s rađanjem usjeva bio je razlog za veliku radost i proslave kod Grka. Osim slavlja godišnjeg ciklusa sadnje i rasta usjeva, do 7. st. pr. Kr. misterije su poprimile drugačiji aspekt. Ne samo da je Demetra imala moć nad plodnošću zemlje i usjeva, nego su vjerovali i u njezinu moć nad ljudskim dušama. Zato se u njezinim misterijima obećavalo vječni život onima koji su obredno posvećeni. Tako je Eleuzina zadobila značaj svetog mjesta u koje su dolazili hodočasnici, a osobito je popularno i tijekom rimskog vladanja ovim krajevima.
Uvođenje u misterije bilo je dopušteno svakom Grku koji je bio obredno čist, uz uplatu određene članarine, tj. oboda. Postojale su male i velike misterije (Eleuzinije). Male misterije izvodile su se u atenskom predgrađu Agri tijekom veljače i ožujka i u njima su se budući kandidati (inicijanti) trebali posvetiti, da bi potkraj rujna mogli biti uvedeni u tajne velikih misterija u Eleuzini. Tek bi iduće godine na dan velike Eleuzinije, inicijant dospio do krajnjeg stupnja posvećenosti. Važno je reći da je ovaj javni aspekt slavljenja kulta bio fascinantan prizor za promatrače. Hodočasnici su hodali u kilometarskim kolonama uz pjesmu i povike, svetkovinom je upravljao glavni svećenik (arhont bazilej), a pomagali su mu nositelji baklji, glasnik i dvoritelj svetišta. Naglasak je bio na obrednom čišćenju, postu i prinosu žrtvi. Velike misterije trajale su 10 dana, koliko je prema vjerovanju Demetra tražila Perzefonu dok nije doznala istinu o njezinu nestanku. Osim u svečanim povorkama koje je narod imao priliku vidjeti, inicijanti su sudjelovali u obrednom čišćenju, postu, žrtvama i molitvama u manjem krugu štovatelja. Odavanje onoga što su sami posvećenici vršili vezano uz obred je bilo je strogo zabranjeno, smatrano je uvredom i navodno se kažnjavalo smrću. Iz tog razloga danas imamo jako malo podataka o toliko popularnom kultu. Ipak, znamo da se kult održao dugih 2000 godina i Rimljani su mu bili osobito nakloni nakon što su zavladali grčkim teritorijima.
Bibliografija:
Burkert, Walter. Ancient Mystery Cults. Harvard University Press, 1987.
Tripolitis, Antonía. Religions of the Hellenistic-Roman Age. Michigan: Win. B. Eerdmans Publishing Co., 2002.