Hram Sloge

Autor: Franjo Lacković 

"Čin lude nesloge stvori hram Sloge." 

Izgradnju hrama Sloge (lat. Aedes Concordiae), rimska je literarna tradicija voljela pripisivati jednom od svojih najistaknutijih generala - Marku Furiju Kamilu, diktatoru i osvajaču Etrurije. U jeku patricijsko-plebejskog sukoba koji je prijetio nepopravljivo rasparati rimsko društvo, Kamil se okrenuo prema Kapitolu te se, moleći bogove da nerede njegovog vremena privedu kraju, zavjetovao izgraditi hram Sloge kada rimsko društvo ponovno bude ujedinjeno. Bilo je to 367. g. pr. Kr, a prema pjesniku Ovidiju, svoj zavjet je i održao. Pa ipak, identificiranje arheoloških ostataka ovog ranog spomenika pokazao se iznimno težak zadatak za arheologe. Zapravo, čini se da je prvo svetište na lokalitetu hrama utemeljio Gnej Flavije, kurulski edil, sin bivšega roba te zbog toga omražen među rimskim patricijatom tek nekih 60tak godina kasnije. Flavije se možda nadao kako će novi hram promovirati pomirenje između patricija i plebejaca, ali Senat je jasno dao do znanja što misli o tom projektu odbivši Flaviju osigurati potrebna sredstva za njegovu izgradnju. Ipak, zahvaljujući zemljištima osuđenih kriminalaca koja su bila konfiscirana, Flavije je u konačnici uspio podići mali brončani oltarnik s tek jednostavnim natpisom "449. godine od osnutka grada". Od ovakvih skromnih početaka do sredine 2. st. pr. Kr. sam spomenik i njegov okolni prostor stekli su veliki značaj u gradu, u pravo vrijeme da bi odigrali svoju ulogu u neredima koji su zahvatili rimsko društvo prateći tribunat Gaja Grakha. Svojim zakonskim prijedlozima Gaj je uspio od sebe udaljiti dovoljan broj rimskih senatora i usprkos dvama uzastopnim tribunatima te ogromnoj potpori koju je uživao među običnim pukom, 121. g. pr. Kr. on i oko 3 000 njegovih pristaša krvoločno su ubijeni. Senatus consultum ultimatum, bila je službena fraza na temelju koje su rimski građani nezakonito ubijeni radi očuvanja države. Bilo je to prvi puta da se senatski dekret ovakvoga tipa javio u povijesnim izvorima, ali nikako ne i posljednji. Nakon "pročišćavanja" grada, kako navodi Plutarh, Senat je zadužio konzula Opimija da upravo na mjestu Flavijevog brončanog oltarnika izgradi Hram posvećen božici Sloge (Concordia - rimska božica, personifikacija sloge/jedinstva), kako bi se proslavilo novopronađeno jedinstvo rimskoga naroda i Senata. Koliko je čitav događaj bio apsurdan i suvremenicima ovih zbivanja svjedoči činjenica da je nedugo nakon završetka hrama, na njegovim zidinama osvanuo natpis: "Čin lude nesloge stvori hram Sloge."

Kako je novi hram simbolizirao pobjedu senatorske elite nad destruktivnim elementima rimskoga društva, uskoro je isti postao i jedno od omiljenih sastajališta senatora. Upravo je u njemu Ciceron izvijestio Senat o Katilininoj uroti, a Senat revno raspravljao koja bi bila odgovarajuća kazna za neprijatelje države. Hram je bio pozornice i Ciceronove "svađe" s Markom Antonijem, ali nakon raspada drugog trijumvirata nestaje iz povijesnih izvora sve do 9. g. pr. Kr., samo da bi saznali da je uništen u katastrofalnom požaru.

Kako bi upisao svoje vlastito ime na pročelje hrama, Tiberije, Augustov posinak i budući car, dodijelio je sebi dužnost obnove i restauracije hrama Konkordiji. Malo je poznata činjenica da je plijen koji je Tiberije namaknuo tijekom kampanje po Panoniji poslužio upravo toj svrsi. Sedamnaest godina trajala je izgradnja (7.g.pr.Kr.-10. g.) da bi u konačnici, 16. siječnja 10. g., hram bio i službeno posvećen. Na isti je dan Oktavijan po sedmi puta uzeo ime August te je svečanost otvorenja u velikoj mjeri pretvorena u veliku propagandnu akciju imperijalne obitelji. Pa ipak, osim što je slavio Augustove uspjehe, hram je slavio i jedinstvo koje je rimskom narodu omogućilo da zavlada tada poznatim svijetom. U nadolazećem imperijalnom razdoblju, arheologija nije posvjedočila nikakvim većim restauracijama hrama. Dakako, sama simbolična važnost koju je Sloga imala za Rimljana nije dopuštala da se hram prepusti zubu vremena, a kada su bili potrebni popravci rimski je Senat bio jedan od glavnih pokrovitelja radova.

Bibliografija:

Gorski, Gilbert; Packer, James. The Roman Forum - A Reconstruction and Architectural Guide. Cambridge: Cambridge University Press, 2015.

Platner, Samuel. The Topography and Monuments of Ancient Rome. Boston: Ally and Bacon, 1911.

Watkin, David. The Roman Forum. Cambridge: Harvard University Press, 2009.