Između higijene i bolesti

Autor: Franjo Lacković  

Obilno se, žene i muškarci, svakodnevno koriste kozmetikom u svrhu uljepšavanja: za pranje tijela sapun, za kosu tekućina na bazi natrijeve lužine ili fina glina u prahu. Ukosnice, češljevi, ogledala, bočice za parfeme, masti za sprječavanje nastanka bora, kutijice za pomade čest su nalaz.

Posvećenost Rimljana higijeni, uljepšavanju te javnim kupkama uistinu je bila legendarna. Još u 6. stoljeću prije Krista, izgrađen je u Rimu odvodni kanalizacijski sustav - Cloaca Maxima. Znanje o gradnji vodovoda i kanalizacijskih sustava Rimljani su naslijedili od svojih bivših vladara, Etruščana. Nakon erupcije Vezuva, 79. godine, unutar ruševina Pompeja, pronađeni su zahodi s vodokotlićima. Prvi akvadukt koji je Rim opskrbljivao vodom sagrađen je još 312. godine prije Krista. O čistoći i održavanju rimskih ulica brinuli su edili. Pokapanja mrtvih, zbog higijenskih standarda, unutar gradskih zidina nije bilo dopušteno, a Rimljani su također veliku pažnju posvećivali lokacijama izgradnje svojih gradova. Tako je ostalo zabilježeno kako se gradovi nisu smjeli graditi na malaričnim područjima. Svakodnevno pranje zubi, dnevna tjelovježba, masaža te sustav javnog zdravstva oporučna je ostavina Rimljana svima nama.

"Obilno se, žene i muškarci, svakodnevno koriste kozmetikom u svrhu uljepšavanja: za pranje tijela sapun, za kosu tekućina na bazi natrijeve lužine ili fina glina u prahu. Ukosnice, češljevi, ogledala, bočice za parfeme, masti za sprječavanje nastanka bora, kutijice za pomade čest su nalaz."

Nažalost, unatoč svemu nisu im bili poznati pravi uzročnici bolesti, a veliko je neistraženo područje s one strane limesa bio pravi rezervoar istih. Od 164. godine pa do 189. godine s Istoka započinje epidemija kuge. Oko 250. godine javlja se tzv. Ciprijanova kuga (prava priroda te bolesti vrlo je upitna), a 444. godine ponavlja se vrlo slična pandemija. Između 540. godine i 590. godine iz Egipta, opet preko Istoka, započinje najubojitija epidemija u svjetskoj povijesti, Justinijanova kuga. Bizantski pisac Prokopije koji je živio tijekom epidemije piše da su prve vijesti o epidemiji stigle iz grada Pelusiuma, nedaleko od Sueza. Kasnije je zabilježio da je od epidemije u Carigradu svakog dana preminulo 10 000 ljudi, dok s druge strane moderni povjesničari spominju brojku od 5 000 mrtvih svakog dana tijekom vrhunca epidemije.Smatra se da je epidemija ubila možda čak i 40 % stanovnika Carigrada, kao i četvrtinu stanovnika Bizantskoga Carstva. Nakon svog prvog smrtonosnog pohoda 542. godine ova epidemija će postati pandemija koja će se vraćati svake generacije, sve do 750. godine. U svojim smrtonosnim pohodima ona će ubiti 100 milijuna stanovnika naše planete. Taj broj će neki povjesničari, kao Josiah C. Russell, još podignuti smatrajući da je europska populacija izgubila 50 - 60 % stanovnika ovom pandemijom. Justinijanova kuga zadnja je pandemija klasičnoga razdoblja, a za novu će se trebati pričekati do 14. stoljeća i pojave Crne smrti.

Bibliografija:

Škrobonja, Ante; Muzur, Amir, Rotschild, Vlasta. Povijest medicine za praktičare. Rijeka: Adamić. 2003.

Wokaunn, Mario; Manenica Hrvoje. "Medicina starog Rima: U povodu izložbe rimskih medicinskih instrumenata u Arheološkome muzeju Narona u Metkoviću." Medicus, 19 (2010), br. 2: 241-249.