Kate Quinn – Gospa iz Vječnog Grada

Autorica: Beatriz Brkić

Posljednji roman u serijalu o Rimskom Carstvu vodi čitatelje u ljeto 118. godine, vrijeme vladavine cara Publija Elija Hadrijana, jednog od "pet dobrih careva". Je li uistinu bio takav, saznaje se već na prvim stranicama. Protagonisti prethodnog romana "Gospodarica Rima", ponovno vode glavnu riječ u naraciji i zbivanjima. Vibija Sabina postala je ono čega se pribojavala, Hadrijanova supruga i rimska carica. Uz nju je njezina neprežaljena ljubav, legionar Vercingetoriks (Vix) koji je primoran služiti caru kojeg mrzi predvodeći pretorijansku gardu. Uz protagoniste romana pojavljuju se još neki likovi koji zaokupljaju pažnju čitatelja: Vixov posvojeni sin Antinoj koji će zavesti cara, Sabinina nećakinja Anija o kojoj se krije velika tajna, suprug Sabinine sestre Faustine, Tit, poznatiji kao Antonin Pio te Anijin prijatelj Marko koji će kasnije postati poznat pod imenom Marko Aurelije. Upravo će navedeni likovi biti ključni za sam završetak sage o Vječnom Gradu. Prvo poglavlje romana otvara naslov "Hadrijanov zid" ispod kojeg je navedena izreka Marka Aurelija:

"Najbolja osveta ne bi smjela biti nalik na krivca koji nas je ranio."

Čitav je roman ispripovijedan iz perspektive likova, a svako poglavlje otvara čitatelju uvid u njihova psihološka stanja i proživljavanja, unutarnje monologe i sukobe sa samim sobom i okolinom koja ih okružuje. Tako prvo poglavlje ponovno pripovijeda Vix s vrlo dojmljivom uvodnom rečenicom: "Žene. Paklenih mi vrata, sve upropaste!" Hadrijan obnaša funkciju cara otkako je preminuo voljeni car Trajan. Opisuje se Hadrijanova ličnost i karakter, od moralno uzvišenih do najmračnijih osobina. Unutarnji monolozi i dinamični dijalozi pletu nit radnje koja je konstantno napeta i ostavlja čitatelje u iščekivanju. Autorica vješto isprepliće povijesne činjenice i fikciju, jedno nikad ne prevladava nad drugim i to čini ovaj serijal iznimno kvalitetnim štivom koje se može čitati i informativno, ali i iz užitka. Omjer činjenica i fikcije je ravnopravan, a čak i kad je autorica morala upotrijebiti maštu da popuni nedorečene povijesne praznine, utemeljila ju je na kombinaciji istinitih osoba i događaja. Najbolji primjer za to je lik legionara Vixa, zapovjednika također izmišljene Desete legije Fidelis čije porijeklo autorica objašnjava u popisu povijesnih i fikcijskih likova.

"Znali su čija su imena na popisu što ga je Hadrijan, na otvorenom zasjedanju, Senatu zabio u grlo. Ti ljudi trebali bi biti sigurni kao uglednici - senatori, bivši konzuli i ratni junaci koji su držali da su nedodirljivi, ali nitko nije bio siguran kad vas je Hadrijan motrio, a car se pobrinuo da nam to svima bude jasno."

Tako je započela Hadrijanova veličanstvena vladavina. Fizički opisi likova jednako su dojmljivi kao njihovi dijalozi, autorica uspješno predočava scene koje se odvijaju na više od 500 stranica, a kad se dođe do samog završetka, čini se kao da je prebrzo prošlo i čitatelj se poželi vratiti u Rim - onaj u njegovoj mašti, ili je potaknut da sam krene u pustolovinu antičkom prijestolnicom. Čitatelj ne korača samo Rimom, Hadrijanovom vilom i Flavijevskom palačom već Atenom, Eleuzinskim svečanostima, Judejom, Britanijom i Egiptom. Opisani su pothvati kao gradnja Hadrijanovog zida te velika pobuna protiv rimske vlasti u Judeji koju je predvodio Šimun ben Kosiba. Brojne su scene koje čitatelju privlače pažnju bogatim opisima i srčanim likovima, no kao jedna od najupečatljivijih zasigurno je susret mladića Antinoja i cara Hadrijana. Jednako su dirljivi dijalozi između Sabine i Vixa, čija je ljubav onemogućena zbog njihovih brakova i društvenih položaja. Premda je Hadrijan na prvim stranicama romana predstavljen kao antagonist nasuprot Vibiji Sabini i Vercingetoriksu, do samog kraja transformirat će se u protagonista, što je zapravo čitavo vrijeme i bio, uvjeravajući čitatelja da ljubav pravih osoba preobražava čovjeka. Nezaboravan je i prikaz Hadrijanovog "Podzemlja". Zbog tajnovitosti, cijeli je Rim nagađao što se događa među tim zidinama. Neki su govorili kako tamo muči neprijatelje i ubija ih, ostavljajući njihove leševe u mračnoj tamnici. Prikaz carevog Podzemlja ključni je dio koji zatvara tijek radnje u puni krug. U povijesnim bilješkama autorica objašnjava o čemu je riječ. Izvan Rima i danas stoje ruševine Hadrijanove vile, ostaci hramova i vrtova, Antinojevi kipovi te carevo privatno boravište sagrađeno na vodi. Na tom istom zemljištu, Hadrijan je sagradio i podzemni ulaz u donji svijet. Pretpostavlja se kako će to ostati još jedan misterij, no čitatelji će imati priliku prošetati zabranjenim dijelom vile. Radnja doseže svoj vrhunac kad se u Egiptu odvije neočekivano ubojstvo, a nedugo zatim otkriva se i urota protiv cara koja nije snašla samo Domicijana u prvom nastavku serijala. Do posljednje stranice otkrivat će se tajne kojom je obavijena carska palača i čitav Vječni Grad. Uz to, čitatelje će kopkati hoće li ljubav glavnih likova pobijediti nedaće koje su snašle Carstvo. Jedna od najupečatljivijih rečenica na koje sam naišla tijekom čitanja, a zaista ih ima mnogo je zasigurno:

"Toliko si godina proveo pretvarajući se da si dobra osoba, cezare... da mislim kako si to i postao."