Kate Quinn – Gospodarica Rima

Autorica: Beatriz Brkić

Treći nastavak serijala o junacima u Vječnom Gradu nastavlja se gdje je priča stala nakon urote protiv cara Domicijana. Roman "Ljubavnica Rima" završava rečenicom:

"Međutim, Sabina ima pred sobom zanimljiv život, a ni Rim još nije rekao svoje Vixu."

Stoga je nastavak "Gospodarica Rima" usmjeren na sudbinu i životni put novih protagonista koji više nisu djeca. Autorica se i dalje vjerno drži kronologije, no čitateljski žar ne jenjava i ne gubi svrhu, već se stranice žustro okreću kako bi se ispratile transformacije i razvoj likova do osoba kakve su željele biti, ili kakve su se bojali postati. Početak radnje trećeg nastavka odvija se u proljeće 102. godine. Dijelovi romana podijeljeni su na gradove u kojima borave likovi te likove koji su u određenim trenucima u središtu pozornosti i zbivanja pripovijeda pouzdani pripovjedač. Vix je jedini lik koji samostalno pripovijeda svoju priču iz prvog lica:

"Kada sam imao trinaest godina, neki mi je astrolog rekao da ću jednog dana biti na čelu legije, legije koja će me zvati Vercingetorix Crveni. Astrolozi i njihove priče obično su gluposti, ali ovaj je čovječuljak sve pogodio..."

Jasno je da je već poznati astrolog Nes iz prethodna dva nastavka ponovno pogledao u zvijezde. Osim toga, prorekao je sudbinu još jednog lika u romanu, Publija Elija Hadrijana, miljenika carice Plotine, štićenika voljenog cara Trajana i potencijalnog prosca Vibije Sabine.

"Što je reklo proročanstvo?"

"Da niti jedan čovjek neće vidjeti više svijeta od mene."

O kakvoj je metafori govorio Nes i hoće li se njegova proročanstva ispuniti i posljednji put, čitatelji će saznati već prije samog kraja romana.

Vix dolazi u kuću senatora Norbana koji je u prošlom romanu zapečatio sudbinu Rima. Tamo ponovno susreće njegovu kćer Sabinu i započinje veličanstvena ljubavna priča koja će usmjeravati tijek radnje sve do završetka serijala. Sabina, sad već sedamnaestogodišnja djevojka koju opsjedaju prosci zbog visokog društvenog položaja, sanja o pustolovinama i antičkim prijestolnicama te joj nije ni na kraj pameti uplesti se u igre moći u carskom Rimu. Još je manje podobno zaljubiti se u mladića nemirnog duha koji svoje smirenje može pronaći samo u služenju u Trajanovoj vojsci, neumorno se boreći kako bi se proširio teritorij Carstva pritom riskirajući vlastiti život. Osim Vixa i nekoliko sporednih likova, ostali su junaci potvrđene povijesne osobe, počevši od dva cara i njihovih supruga. Posebno je zanimljiv lik Trajanova supruga, carica Pompeja Plotina. Svaki nastavak u serijalu predstavio je po jednog oštrog antagonista pa se može pretpostaviti kako je ta uloga ovdje pripala Plotini. Povijesni zapisi prikazali su ju kao ugodnu ženu koja se nije miješala u carske poslove, no postojale su glasine koje su bile potpuna suprotnost i postavile temelj za autoričinu maštu. Bivša carica Domicija Longina ponovno će se pojaviti na nekoliko stranica romana kako bi upozorila aktualnu rimsku caricu da nije pametno manipulirati povijesnim događajima, pogotovo onima koji se već odvijaju pred njezinim očima. Plotina ju dakako, neće poslušati. Često će se spominjati rimska božica Junona, u kontekstu jednog, ali značenjem za mnogo likova. Autorica je jedne od najnapetijih stranica posvetila Trajanovom ratovanju u Daciji gdje će se Vix naći oči u oči s ozloglašenim dačkim kraljem. Ratovat će se i na Cipru, Partiji i Sermizegetuzi, a opis genocida u Masadi ledi krv u žilama. Nekim čitateljima može biti pomalo neobično što su dva najpoznatija i najpoduzetnija rimska cara otvoreno bila homoseksualci, ili barem biseksualci, no ipak skloniji muškarcima nego svojim suprugama. Stari Rimljani bili su vrlo liberalni i širokih svjetonazora, pogotovo kada se radilo o seksualnim sklonostima. Oba cara koja se spominju u romanu sklopili su ponajprije političke brakove, no njihovi odnosi s caricama ostali su na platonskoj razini jer su cijeli život proveli sa svojim muškim ljubavnicima. Važno je napomenuti kako nijednog od njih nisu ismijavali ili ih smatrali manje vrijednim muškarcima i vojnicima, stoga bi današnje društvo trebalo usvojiti ponešto rimskog mentaliteta kada je riječ o poštivanju seksualne orijentacije. Nemoguće je ne zamijetiti koliko je car Trajan bio obožavan kako u rimskoj vojsci, tako i među rimskim narodom. Nakon svojih okrutnih i nemilosrdnih prethodnika, bio je pravo osvježenje za Rimsko Carstvo, a tako je predstavljen i u romanu. Postoje dokazi koji potvrđuju njegovu dobroćudnu narav i veliku popularnost, a čitatelji će ponovno uživati u osebujnom karakteru cara Trajana i senatora Norbana, koji su svijetla točka među brojnim spletkarošima. Međutim, ništa što je dobro ne traje vječno pa će se tako protagonisti naći na velikoj životnoj prekretnici pred sam završetak romana. Carstvo će se, kako to obično biva, u jednom trenutku zateći na klimavim nogama pred mogućim građanskim ratom zbog nečije neutažive ambicije za prijestoljem. U rimskoj je povijesti nadaleko poznato da je lako preoteti vlast, no najteže zadržati ju. Uz rimskog vojnika i patricijsku nasljednicu može stajati samo jedan car. Tko će ispisati sudbinu Carstva?