Medicinski instrumenti u antičkoj Grčkoj
Autor: Miroslav Kujundžić
Za amputaciju prstiju, ruku i nogu korištene su pile zvane "prion" (πρίων). Obavljala se i trepanacija lubanje, pomoću svrdla zvanog prion kharaktos (πρίων χαρακτός).
Iako je pronađeno svega nekoliko medicinskih instrumenata koji potječu iz antičke Grčke, u spisima "Corpus Hippocraticum" opisani su mnogi koji su korišteni za potrebe liječenja, ali i operacija. Iako se u navedenim spisima instrumenti spominju prvi puta, operacije su se zasigurno vršile i puno ranije. Činjenica da ih je tako malo pronađeno upućuje na to da medicinski instrumenti nisu bili često korišteni i da nisu svi bili dio uobičajene opreme liječnika.
U prvom redu, tu je instrument koji se najčešće javlja u opisima, a to je "sikua" (σικύα). To je ujedno jedini medicinski instrument stare Grčke koji je do sada pronađen, a svi primjerci, njih 9, pronađeno je u grobnicama liječnika. Radi se zapravo o malim čašama, odnosno posudicama čija bi se unutrašnjost palila i koje se potom stavljalo na tijelo pacijenta. To bi privlačilo krv na bolno mjesto i poticalo cirkulaciju i liječenje. U spisima nalazimo kako je primjena bila široka, od bolova u koljenima, ramenima i leđima, pa do kontrole menstruacije. Tehnika se i danas primjenjuje u alternativnoj medicini. Te posudice imale su i drugu primjenu koja nas češće asocira na srednji vijek - koristila se kod postupka puštanja krvi. Nadalje, korišteno je različito oruđe za zasijecanje i probadanje. U spisima "Corpus Hippocraticum" takvo oruđe zajednički se naziva "mahairion" (μαχαίριον), umanjenica za nož. Prije je liječnički nož mogao bilo kakav nož za svakodnevnu uporabu, ali iz zahvata koji su obavljani jasno je da su morali postojati noževi, odnosno skalpeli različitih oblika. To se čak i eksplicitno navodi te postoji uputa da oštrica može biti "ravna i zaobljena", "oštra i izuzetno oštra", "zaobljena i ne previše ravna na vrhu", "više zaobljena nego ravna", "u obliku ženskih grudi" i sl. Za probadanje korištene su igle.
Spominje se i bolan zahvat - kauterizacija, a opisuju ga kao najradikalniji od svih. Zahvat se obavljao pomoću instrumenta zvanog "siderion" (σιδήριον). Instrument je najčešće pravljen od željeza, jer je užareno željezo bilo najpogodnije za paljenje oštećenog tkiva. Jedna od najtežih i najkompliciranijih dužnosti grčkih liječnika bilo je korištenje svrdla i pile za kosti. Ti instrumenti nastali su adaptacijom stolarskog, kovačkog i kamenorezačkog oruđa. Za amputaciju prstiju, ruku i nogu korištene su pile zvane "prion" (πρίων). Obavljala se i trepanacija lubanje, pomoću svrdla zvanog prion kharaktos (πρίων χαρακτός). Ovaj operativni zahvat obavljao se kada je trebalo ukloniti okrugli segment kosti lubanje pri teškim povredama glave. To se radilo da ne bi došlo do gnojenja i daljnjih komplikacija. U nizu kompliciranijih zahvata i instrumenata za te zahvate, dobar dio posvećen je i ginekološkim napravama. Postupci su bili izuzetno brutalni, a opisuju načine vađenja pobačenog djeteta iz majčine utrobe. Dovoljno govore i nazivi tih instrumenata, poput "embriothlastes" (ἐμβρυοθλάστης), što bi značilo "drobilica embrija".
Ovdje su izdvojeni samo neki od rjeđih i neobičnijih medicinskih instrumenata, koji ipak nisu korišteni toliko često, ali se spominju na više mjesta u djelu "Corpus Hippocraticum". Često se liječilo i onim oruđem koje je liječniku bilo prvo pri ruci.
Bibliografija:
Bliquez, Lawrence. The Tools of Asclepius: Surgical Instruments in Greek and Roman Times. Boston: Brill, Leiden, 2014.