Nastanak grada Rima

Autor: Franjo Lacković 

Naseljavanje drevnoga Rima, sudeći po arheološkim nalazima, otpočelo je oko 1000. g. pr. Kr. Taj "rani Rim" bio je zapravo konglomeracija malih pastoralnih zajednica koja je uz "malu" pomoć izvana postala prijestolnica tada poznatog svijeta. Svoj rast, naime, Rim duguje svojim misterioznim sjevernim susjedima - Etruščanima. 

Legenda o osnutka grada Rima jedan je od mitova koji su Rimljani voljeli prepričavati. Prema predaji, kralj Amulije, koji je preuzeo prijestolje Alba Longe od svoga brata Numitora, bojao se da bi sinovi njegova brata s vremenom mogli osporiti njegovu vladavinu. Kako bi osigurao svoju poziciju, Numitor je dao pogubiti muške potomke svoga brata, a svoju nećakinju Reu Silviju dao zatvoriti u hram djevica Vestalki. Jedne noći, kako legenda dalje navodi, Rei Silviji je u posjet došao sam Mars, bog rata, koji ju je zaveo, a nakon devet mjeseci, Rea Silvija je porodila dva sina, braću Romula i Rema. Kako bi se osvetio, Amulije je dao pogubiti svoju nećakinju, a njezine tek rođene sinove smjestio je u košare te pustio niz vode Tibera kako bi se utopili. No, Romul i Rem su preživjeli te su se, zahvaljujući vučici koja ih je dojila, nakon mnogo godina vratili u Alba Longu te kralja Numitora ponovno postavili na prijestolje. Nakon toga, braća su odlučila osnovati vlastiti grad, samo da bi nakon bijesne svađe Romul ubio svoga brata Rema te proglasio grad svojim. Bilo je to 753. g. pr. Kr., 21. travnja.

Pa ipak, za razliku od mitskoga osnutka grada Rima, arheologija i povijesna znanost daju nam potpuno drugačiju priču. Naseljavanje drevnoga Rima, sudeći po arheološkim nalazima, otpočelo je oko 1000. g. pr. Kr. Taj "rani Rim" bio je zapravo konglomeracija malih pastoralnih zajednica koja je uz "malu" pomoć izvana postala prijestolnica tada poznatog svijeta. Svoj rast, naime, Rim duguje svojim misterioznim sjevernim susjedima - Etruščanima.

Smješteni na sjeverozapadnom dijelu Apeninskoga poluotoka (današnja Toskana), Etruščani su oko polovice 8. st. pr. Kr. otpočeli svoje širenje ostatkom Italije. Kao vrsni majstori u obradi metala Etruščani su stvorili snažne trgovačke veze s grčkim gradovima na jugu Apeninskoga poluotoka, a njihova glavna trgovinska ruta, ujedno i najlakša, prolazila je svega nekoliko milja od Rima. Osim povoljnog položaja, Etruščane je prema Rimu privlačio još jedan važan čimbenik, a to je bila sol. Sol, koja je bila esencijalna za život kopnenih etruščanskih gradova, mogla se dobiti jedino u velikim bazenima soli, smještenima nedaleko od Rima. Iz tog razloga, krajem 7. st. pr. Kr. započelo je etruščansko nadiranje u Rim, ali i čitav Lacij. Od toga trenutka nadalje Rim je bio etruščanski, fuzija domicilnih elemenata i elemenata etruščanske kulture. Bila je to prekretnica cjelokupne rimske povijesti. Naselivši se u grad kao obrtnici, trgovci, graditelji, religiozni stručnjaci, doktori, ali i vladari, Etruščani su sa sobom donijeli znanje urbanoga života i "visoke" kulture. Bitno je za napomenuti kako dolazak Etruščana u Rim nije bio oblik strane uzurpacije prijestolja na kratko vrijeme, već čin duboke unutarnje penetracije u sve sfere života.

Prije dolaska Etruščana, govoriti o Rimu kao gradu bilo bi nezahvalno. Iako su postojale određene zajednice u Rimu i prije njihova dolaska, upravo su Etruščani bili element koji je stvorio homogen grad koji je različite kulturne elemente stopio u jedan. Etruščani su bili izvrsni graditelji i njihov dolazak u Rim te fuzija sa domicilnim stanovništvom radikalno je promijenio cijeli dotadašnji karakter naselja. Od konglomerata običnih kućica, Rim je postao grad obogaćen popločenim ulicama, javnim građevinama, marketima, trgovinama te hramovima. Kolanje etruščanskih ideja gradom postalo je i više nego očito. Dokazi krovnih pločica, datirani u razdoblje između 625. i 575. g. pr. Kr., jasno dokazuju da su drvene improvizirane naseobine dale svoje mjesto pravim kućama sastavljenima od cigle, štukature i pločica. Odlučan korak u evoluciji grada Rima bila je izgradnja Foruma koji će postati centralno mjesto javnoga života. Do vremena posljednjega Tarkvinija, Rim je postao gradom. Imao je svoje javne spomenike, koje će uskoro zasjeniti hram posvećen Jupiteru, imao je svoje tržnice i radionice, svoje popločene ulice i odvode, svoje kuće i vijećnice te je imao mjesto gdje su stanovnici mogli otvoreno razgovarati o politici. Novi grad, rezultat fuzije etruščanske i domicilne latinske kulture, je nikao.

Bibliografija:

Ogilvie, Robert. Early Rome and the Etruscans. Great Britain: Harvester Press, 1976.

Pallottino, Massimo. Etruščani - Etruskologija. Zagreb: Svitava, 2008.