21. prosinca 69. g. - Senat proglasio Vespazijana rimskim carem 

Vespazijan (Titus Flavius Vespasianus) je bio rimski car čija je vladavina trajala od 69. do 79. godine. Na vlast je došao u godini poznatoj kao Godini četiriju careva. Naime, kada je car Neron počinio samoubojstvo, ubrzo su se za rimsko prijestolje borila četiri pretendenta. Vojska odana pojedinim generalima proglašavala ih je carevima, a na rimskom prijestolju tijekom 69. godine našli su se Galba, Oton, Vitelije te na kraju Vespazijan. Vespazijana su carem proglasile njegove trupe u Egiptu, kao i Judeji u kojoj je Vespazijan boravio gušeći Prvi židovski ustanak. Vođenje kampanje u Judeji Vespazijan je prepustio sinu Titu, a sa svojim saveznicima zaratio je s Vitelijem. Vitelije je poražen u dvije bitke u sjevernoj Italiji, a Vespazijanovi vojnici ubili su Vitelija u Rimu 20. prosinca. Sljedećeg dana, 21. prosinca 69., Senat je ozakonio prijašnju odluku vojske i proglasio Vespazijana rimski carem. Tijekom vladavine uspio je konsolidirati Rim i dovesti državne financije u red. Poduzeo je i nekoliko graditeljskih pothvata od kojih je najznačajniji početak gradnje Koloseja (Amfiteatar Flavijevaca) kojeg će dovršiti njegovi sinovi Tit i Domicijan. Vespazijan je utemeljitej dinastije Flavijevaca koja se ističe po tome što su oca naslijedili biološki, a ne posvojeni sinovi. Tit je nakon smrti oca vladao od 79. do 81., a Domicijan od 81. do 96. godine i njegovom smrću prestaje vlast Dinastije Flavijevaca.   

Uz Vespazijana se veže anegdota prema kojoj je navodno na samrti rekao: "Jao, čini mi se da postajem bog." Time je šaljivo aludirao na činjenicu da su rimske careve nakon smrti proglašavali bogovima. 

31. prosinca 192. godine - ubijen car Komod

Komod, sin cara Marka Aurelija, rođen je 161. godine u Lanuviju u blizini Rima. Tijekom djetinjstva dobar dio vremena proveo s ocem na germanskim granicama Rimskog Carstva, ali i u istočnim provincijama. S 15 godina postaje najmlađim konzulom u dotadašnjoj rimskoj povijesti, a od te godine (176.) Rimskim Carstvom upravlja zajednički sa svojim ocem Markom Aurelijem. Marko Aurelije umire 180. godine i tada osamnaestogodišnji Komod počinje vladati samostalno. Nakon Vespazijana, Marko Aurelije je prvi car kojeg je naslijedio biološki, a ne usvojeni sin. 

Komoda se najčešće prikazuje kao ludog i nesposobnog cara te megalomana, no treba imati na umu da je ta predodžba došla prvenstveno iz senatorskih redova, koje je Komod prezirao. Prve godine vladavine protekle su relativno mirno, ali spletke i pokušaji svrgavanja s prijestolja pretvorit će ga u tiranski nastrojenog vladara. Komod je bio prilično omiljen među rimskim pukom i tu je popularnost izgradio, između ostalog, sudjelovanjem u gladijatorskim borbama. Carski kult nastojao je njegovati poistovjećivanjem s Herkulom, a umjesto glave na Kolosu kojeg je izgradio Neron dao je postaviti svoj lik. Jedan od najekstremnijih poteza dogodio se 192. godine kada je Komod, nakon obnove dijelova grada koji su stradali u požaru, preimenovao Rim u Colonia Commodiana. Taj čin smatran je svetogrđem i još je više razgnjevio Senat.

Krajem 192. godine Komodova ljubavnica Marcija pronalazi njegov popis ljudi koji su trebali biti pogubljeni, a na kojem je pronašla i svoje ime. Zajedno s dvojicom prefekta počela je kovati urotu koja je završila tako da je 31. prosinca 192. godine Komoda ugušio njegov trener i hrvački partner Narcis. Nakon smrti, Senat je ponovno vratio ime grada u Rim, a Komod je proglašen državnim neprijateljem te se nastojalo izbrisati svaku uspomenu na njegovu vladavinu. Nakon Komodove smrti, doći će do nereda i borbi za prijestolje koji će ostati upamćeni kao "Godina pet careva" iz koje će Septimije Sever izaći kao pobjednik.

Komod je u filmu Gladijator iz 2000. godine (više o filmu u preporukama za gledanje: https://inquanti.webnode.hr/prijedlozi-za-gledanje/ ) prikazan kao loš i nekompetentan vladar koji je ubio svog oca Marka Aurelija, iako tu tezu većina povjesničara odbacuje. Zanimljivo je također da Komod, koji je smatran surovim vladarom, nije progonio kršćane za razliku od svog oca Marka Aurelija, kojeg se prikazuje uzvišenim i mudrim ("car filozof"), a koji je kršćane tijekom vladavine dao krvavo progoniti.