7. rujna 70. g. - Rimljani zauzimaju Jeruzalem u Prvom židovskom ustanku

Prvi židovski ustanak naziv je za vojne sukobe u kojima je Rimsko Carstvo gušilo ustanak domaćeg stanovništva u provinciji Judeji između 66. i 74. godine. Osvajanje Jeruzalema 70. godine de facto će označiti slom ustanka te će se u idućim godinama Rimljani obračunavati tek s manjim izoliranim postrojbama.

Rimska vlast u provinciji Judeji pokazala se kao velik izazov i obilježena je stalnim nemirima domaćeg stanovništva. 66. godine to nezadovoljstvo prerasta u velik ustanak inače prilično heterogenih skupina u židovskom društvu (najpoznatiji su sicarii). U gradovima na obali grčko stanovništvo vršilo je nasilje nad Židovima što je samo pojačalo širenje ustanka i osvete. Prvi rimski pokušaj uspostavljanja mira u regiji završio je katastrofalnim porazom u kojem je uništena čitava rimska legija XII Fulminata te su zaplijenjene rimske opsadne sprave. Promjena u tijeku rata događa se kada car Neron imenuje Vespazijana zapovjednikom postrojbi u Judeji. Vespazijan u pohod kreće preko današnje Turske, a njegov sin Tit preko Egipta te uz vlastite legije i pomoćne postrojbe drugih podređenih naroda skupljaju silu od 60 000 vojnika i pustoše Galileju. Gradovi su sravnjivani sa zemljom, vojnicima je dopuštano divljačko ponašanje (pljačkanje, palež, silovanja, klanje i dr.). Do još povoljnije situacije za Rim dolazi početkom 68. godine kada izbija građanski rat između židovskih frakcija. Vespazijanu je ostalo samo da čeka ishod tog sukoba i u međuvremenu pljačka gradove sjeverno od Jeruzalema. Iste godine car Neron počinio je samoubojstvo što je prouzročilo sukobe za rimsko prijestolje i poznatu Godinu četiriju careva. Vespazijan, kojeg su njegove legije u Egiptu proglasile carem, iz tih sukoba izlazi kao pobjednik i odlazi u Rim, a njegov sin Tit dobiva zadatak dovršiti kampanju u Judeji. U proljeće 70. godine Tit je započeo opsadu Jeruzalema s još većom vojskom nego prvi put (oko 70 000 vojnika), ali osvajanje grada i dalje nije bio nimalo jednostavan zadatak. Iako je u Jeruzalemu tada boravilo puno izbjeglica, grad je imao dovoljne zalihu pitke vode za dugotrajnu opsadu. Grad je branilo 20 000 dobro naoružanih ljudi te su ga okruživale trostruke zidine. Mjesecima su trajale borbe u kojima se sistematično pristupalo napadima u kojima je ginulo mnogo vojnika. Tit je u jednom trenutku naredio izgradnju zidina oko grada da bi se potpuno presjekla opskrba branitelja hranom i vodom. Zid dužine 8 kilometara završen je u svega 3 dana te je na 13 kula postavljena vojska. 10. kolovoza dolazi do čuvenog paljenja Drugog jeruzalemskog hrama koji nikad više neće biti obnovljen i od kojeg će do danas ostati samo poznati Zid plača. Nakon osvajanja hrama na brdu, Rimljani su pljačkali i palili ostatak Jeruzalema te pobili preostale pobunjenike, a 7. rujna čitav grad je konačno osvojen. Rat je prouzročio smrt na desetke tisuća civila i vojnika, a Tit se vratio u Rim gdje mu je kasnije podignut slavoluk koji i danas simbolizira gušenje velikog židovskog ustanka.  

23. rujna 63. g. pr. Kr. - Rođen car August

Gaj Julije Cezar Oktavijan prvi je rimski car i vjerojatno jedan od najznačajnijih u čitavoj povijesti Rima. Najčešće ga se naziva August zbog titule koju mu je dodijelio Senat (augustus = uzvišen). Car August rodio se na današnji dan u Rimu 63. g. pr. Kr. pod imenom Gaj Oktavijan. Njegov otac (istog imena) istaknuo se kao namjesnik Makedonije, a majka Acija bila je nećakinja slavnog Gaja Julija Cezara. Cezar (Augustov praujak) ga je uzeo pod svoje okrilje te je August već u dobi od 15 godina obavljao manje državničke dužnosti. Nakon sudjelovanja u vojnoj kampanji u Hispaniji, Cezar ga je proglasio nasljednikom. Cezarovim ubojstvom 44. g. pr. Kr. Oktavijan će sebi dodati njegovo ime i mudrom politikom postati najvažnija osoba Rima.