Saturnalije
Autor: Miroslav Kujundžić
Zbog veselog raspoloženja i darivanja poklona koje je bilo prisutno tijekom Saturnalija, mnogi ovu rimsku svetkovinu vole uspoređivati s današnjim slavljem Božića.
Saturnalije (lat. Saturnalia) je naziv za rimsku svečanost i državni kult Rima koji je svake godine započinjao 17. prosinca. Na početku se svečanost održavala do 19. prosinca, a u carsko vrijeme sve do 23. prosinca. To je jedna od najstarijih i najpopularnijih svečanosti u Rimu. Te dane obilježavalo je veselje, gozbe i pijanke, svi su poslovi prekinuti, a bilo je prisutno inače neuobičajeno ponašanje (gospodari i robovi jeli su za istim stolom i nosili sličnu odjeću). Zbog veselog raspoloženja i darivanja poklona koje je bilo prisutno tijekom Saturnalija, mnogi ovu rimsku svetkovinu vole uspoređivati s današnjim slavljem Božića. Uzvik "Io Saturnalia!" koji se tih dana mogao neprestano čuti na ulicama Rima, ostao je upečatljiv do današnjih dana.
Tko je bio Saturn, bog kojemu je u Rimu bilo posvećeno ovo vrijeme? Saturn je rimski pandan grčkog boga (titana) Krona, ali prije poistovjećivanja zadržana su neka staroitalska obilježja. Slavio se kao bog zemljoradnje, usjeva i žetve. Otac je bogova Jupitera (Zeusa), Neptuna (Posejdona) i Plutona (Hada) i božica Veste (Hestije), Cerere (Demetre) i Junone (Here). Upravo je Cerera prema rimskoj mitologiji naslijedila štovanje kao zaštitnice zemljoradnje i žetve. Mitologija ga veže uz proždiranje vlastite djece, osim Jupitera, koji će ga kasnije svrgnuti te osloboditi braću i sestre.
Sam blagdan Saturnalija započinjao je okupljanjem velikog broja ljudi ispred Saturnovog hrama na Kapitoliju. Svećenici su s kipa micali vunene pokrivače koji su ostatak godine prekrivali noge Saturnovog kipa. To je označavalo početak svečanosti, a simboliziralo je slobodu koja je, prema predaji, vladala u Zlatno doba svijeta pod Saturnovom vladavinom. Vjerovalo se da su tada ljudi uživali u slobodi i potpunom blagostanju bez rada te da nije bilo robova. Zato su u dane Saturnalija robovi imali posebne privilegije i mnoge aktivnosti obavljali izjednačeni sa svojim gospodarima, a svi su bili obučeni slično (u jednostavne toge). Nakon micanja vunenih pokrivača, svećenik je prinosio žrtvu bogu, a senatori su uzeli drugi kip Saturna (izrađen od drveta posebno za tu prigodu) i nosili ga na Forum. Tamo su unaprijed postavljeni stolovi i postolje za kip na koji ga se polagalo te su svi prisutni građani sudjelovali na gozbi (lectisternium). Poslije gozbe obično su organizirane gladijatorske igre koje su odražavale ozračje ukidanja granica, pa su u tim borbama znale sudjelovati žene ili muškarci patuljastog rasta, a namjera je bila nasmijati publiku.
Uobičajeno bi zalaskom sunca rimske ulice bile mračne i opasne za prolazak, ali tijekom Saturnalija osvjetljavalo ih je mnoštvo svijeća i baklji. Rimljani su tu priliku znali iskoristiti te su nastavili slaviti cijelu noć. Kako bi naglasili ukidanje društvenog poretka koji je inače vladao, na svečanosti bi ljudi izabrali vladara Saturnalija (Saturnalicius princeps). Obično je ta osoba bio rob ili dijete, a svaka zapovijed koju bi "vladar" naredio morala je biti bespogovorno izvršena. S obzirom na to da je sve bilo zamišljeno prvenstveno kao šala, "vladar" je izdavao naredbe poput: "Otpjevajte pjesmu!", "Svi pijte!", "Zaplešite goli!", itd. Kockanje, koje je inače bilo zabranjeno, u dane svečanosti bilo je dozvoljeno, a događalo se da zajedno kockaju robovi i njihovi vladari. Robovi su također imali privilegiju govoriti pogrdno o svojim gospodarima bez straha od kazne. Ipak, češći je bio slučaj da su se robovi jednostavno mogli obraćati svojim gospodarima kao da su ravnopravni. Sve ovo odvijalo se prvog dana i noći svečanosti. 19. prosinca slavljena je jedna manja svečanost unutar ove, a posvećena je božici Ops (Reja), sestri i ženi boga Saturna. Njezina svečanost već je postojala u kolovozu, a ovom prilikom zahvaljivalo joj se zbog namirnica prikupljenih u žitnicama. Na taj dan također je organizirana velika gozba i pijenje.
Važno obilježje Saturnalija je međusobno darivanje malim poklonima. Obično se radilo o malim voštanim kipovima (sigillaria), knjigama ili egzotičnoj hrani. Mali voštani kipovi izrađivani su i u posebnim trgovinama tijekom prosinca te su Rimljani mogli naručiti unikatne kipove po narudžbi za poklon. Obično je uz to darovana i kratka poruka ili pjesma, a Rimljani su očekivali poklon od svakoga koga su dobro poznavali. Smatralo se sramotnim primiti, a ne uzvratiti poklon ili pokloniti nešto manje vrijednosti nego prethodne godine.
Završetkom Saturnalija život bi se nastavljao uobičajenim ritmom i svi bi se vratili svojim obavezama.