"I am Spartacus!"

Autorica: Veronika Završki 

Spartacus (1960)

Tko god cijeni dobar film neće pogriješiti s impresivnim "Spartakom" koji broji već 60 godina otkako se prvi put pojavio na velikim ekranima. Ako ste igrom slučaja i ljubitelj povijesti, onda je pred vama odlična filmska večer o jednom od najslavnijih heroja antike. Priča je to dobro znana u cijelom svijetu - odbjegli rob podiže ustanak protiv najmoćnije sile na svijetu, bori se do posljednjeg daha za svoju slobodu te umire uz bok drugih robova koje je inspirirao.

No, tko je bio taj čovjek, mit, legenda? Spartak je bio trački rob. U filmu ga upoznajemo u rudnicima Libije gdje on i stotine drugih robova rade pod bičem rimskih vojnika, a već u prvim scenama pokazuje svoj prkos i neposluh. U filmu, on je osuđen na ovakav život od svoje trinaeste godine. U stvarnosti, neki povjesničari tvrde da je Spartak u svojoj mladosti služio u rimskoj vojsci, ali je dezertirao. Uhvaćen je i prodan kao rob. Spartak je potom ponovno prodan i dolazi u Capuu, u školu za gladijatore gdje upoznaje grupu robova s kojima će povesti ustanak. Film prikazuje užasne uvjete življenja tih muškaraca. O životu robova svjedočili su Plutarh, Livije i Apijan koji pišu kako su većina bili nepismeni, divlji i brutalni, ali neki su, barem nekoć, bili i obični ljudi koji su silom prilika završili kao robovi progresijom Rimljana na nove teritorije ili otmicom pirata. U filmu, svo divljaštvo i brutalnost pripisana je bogatom sloju Rimljana. No i među robovima je postojala podjela. Robovi koji su radili u kućama bili su bolje sreće od onih koji su radili u rudnicima ili na žarkom suncu u poljima. Kućni robovi bili su obrazovaniji, a nije bilo neobično ni da ih gospodar oslobodi ropstva kao nagradu za svoju vjernost. U kategoriji gladijatora u kojoj se našao Spartak nalazili su se robovi koji su bili izdržljivi, ali koji su mogli očekivati kratak životni vijek. Ako bogate Rimljane nije previše zanimao običan, siromašan stanovnik, onda su ih uvjeti u kojima je živio rob zanimali još manje.

Velik naglasak u filmu stavljen je na čovječnost robova s kojima Spartak sklopi prijateljstvo. Oni se, unatoč teškim životnim uvjetima, drže skupa te stvaraju čvrstu vezu za svojih gladijatorskih treninga. Ipak, najvažnija veza koju će Spartak sklopiti je ona sa svojom budućom ženom, ropkinjom Varinijom, koja ima iznenađujuće veliku ulogu kroz cijeli film. Ako je Spartak heroj filma, ona je definitivno njegovo srce, što govori činjenica da jedina ima svoju glazbenu "temu" koja ostaje u uhu i danima nakon gledanja filma. Njezin lik je borben, a opet oprezan i promišljen, te ona ponosno i dostojanstveno trpi sve nevolje koje su je snašle jer dijeli uvjerenja Spartaka o važnosti slobode. Posebna pažnja u filmu dana je njihovoj (na najljepši mogući način) naivnoj ljubavi. Naravno, nije za čuđenje da film ne "prolazi" na Bechdel-Wallace testu, zanimljivom sredstvu koje aktivistice katkada koriste u diskusijama o zastupljenosti žena u filmu i ostalim sredstvima fikcije. Ipak, nekoliko scena posvećeno je ropkinjama koje stoje bok uz bok s mnogo snažnijim muškarcima te se bore i trpe za slobodu pod jednakim intenzitetom. Na Spartakovu izjavu: "Imamo previše žena", komentirajući stanje svoje improvizirane vojske, oglašava se starija ropkinja: "Što nedostaje ženama? Gdje bi ti sad bio, budalo jedna, da neka žena nije proživjela sve boli ovog svijeta da te donese na isti?"

Radnja filma od trenutka dolaska u Capuu prati povijesnu predaju. Spartakus i gladijatori uspijevaju pobjeći, formiraju sve veću skupinu, te dižu pravu strku u Republici. Iskorištavaju omalovažavanje Rimljana te ih pobjeđuju u nekoliko navrata. Upravo se u kroz taj dio filma počinju protezati i najznačajnije teme: sloboda, smrt i ljubav. Teme se odražavaju najviše u fantastičnom dijalogu gdje Kirk Douglas ima priliku izustiti neke od najboljih rečenica u filmskoj povijesti. Uz najpoznatiju "I am Spartacus", koju Douglas zapravo uopće ni ne kaže, dojmljivi su Spartakovi inspirativni govori: "Svatko izgubi tko umre. Svi umiru, ali rob i slobodan čovjek izgube različite stvari. Kada slobodan čovjek umre, on izgubi život. Kada rob umre, on izgubi svoju bol. Smrt je jedina sloboda za koju rob zna. Zato je se ne boji. Zato ćemo pobijediti". Ta smirenost i hrabrost u kontrastu je s nemirom i agresivnom politikom Marka Licinija Krasa, koji u konačnici i zadaje posljednji udarac Spartakovoj vojsci 71. g. pr. Kr. kod Lukanije. Mlade povjesničare i povjesničarke koji možda još nisu pogledali film zanimat će kako su prikazane ostale mega-zvijezde iz tog trenutka u povijesti. Pompej se u filmu samo nekoliko puta spominje, ali se zato Cezar prikazuje kao mlad, snažan i donekle sporedan lik kojeg Kras ipak mudro drži pod budnim okom. Pobjedom nad Spartakom, Kras je dobio ono što je toliko dugo priželjkivao, a što je Pompej već odavno imao - vojnu slavu. Kompleksnost njegovog lika, kao negativca, s lakoćom je savladao velikan britanske glume Laurence Olivier. Kras je, uz Spartaka, definitivno centralni lik filma. Film je, zapravo, usporedba Spartaka i Krasa, kao i Krasa i Grakha. Najočitije se ova usporedba između Krasa i Spartaka vidi u scenama gdje se oni obraćaju svojim pratiteljima, Kras svojim legijama s diktatorskim govorom, a Spartak svojim robovima koje naziva braćom. S druge strane, najočitija usporedba između Krasa i Grakha je u njihovom fizičkom izgleda - jedan je visok, zgodan, moćan, a drugi malen, debeo, neugledan. Tu je simbolika njihovih vrijednosti. Kras je rođen u bogatu obitelj, te je posao najbogatijim čovjekom na svijetu. Grakho je iz skromnijeg kućanstva, što se vidi u izbrisanim scenama filma. Prvi je militarist, a drugi političar. Njihov sukob sažet je u jednoj izjavi Grakha: "Prihvatio bih malo korupcije u republici s malo slobode u republici. Ono što ne bih prihvatio je Krasova diktatura." U konačnici, oba protivnika Krasa gube živote. Grakho si sam oduzima život kada uviđa da Rim pada pod tiraniju, a glavni heroj Spartak je razapet na križu.

U prikazu konačne borbe između Spartaka i robova i Rimske vojske, film zadivljuje impresivnim scenama sa stotinama vojnika koji kao mravi jurišaju brdima uz, za ono vrijeme, vrlo dobrim efektima. Upravo te scene danas pobuđuju nostalgiju za filmovima klasičnog Hollywooda kao što su Kleopatra (1963) i Ben Hur (1959), kada su filmovi imali prostora da "dišu". Scene i dijalozi su se odvijali sporijim tempom, ali to nije usporavalo akcijski dio filma. Ipak, za one koji se danas spremaju pogledati film, treba reći da se pripreme za preko tri sata sjedenja, uz pauzu u sredini filma, što za današnje standarde zahtijeva predanost.

Za kraj, o samom filmu. Redatelj filma, svaki filmofil zna, je Stanley Kubrick, a glavni pokretač snimanja filma bio je i njegov glavni glumac, Kirk Douglas. Film prati radnju romana Howarda Fasta, koji je za scenarij adaptirao Dalton Trumbo. Sam film naišao je na mnoge prepreke još i prije nego što je dobio zeleno svjetlo, jer su se "ljevičarske" teme u Hollywoodu potiskivale nakon desetljeća McCarthyizma. Scenarist Dalton Trumbo, u trenutku kada mu Kirk Douglas prilazi s prijedlogom o suradnji na ovom filmu, bio je na crnoj listi zbog simpatiziranja Komunističke stranke u Americi, u vrijeme vrhunca Hladnog rata. Kolumnistica Hedda Hopper i Američka Legija pokušali su pokrenuti bojkot filma koji je propao onog trenutka kada je tada novi predsjednik John F. Kennedy javno pohvalio film nakon što ga je pogledao u Washingtonu. Spartak je unatoč oštrim kritikama desnice i povezivanjem s komunističkim temama uspio postati internacionalni hit te osvojiti četiri Oskara, kao i Zlatni Globus za Najbolju Dramu. O ovom dijelu Hollywoodske povijesti bavi se film Trumbo (2015) koji prati život tog scenarista, ali i značaj filma Spartak za samog Trumboa i lijevo orijentirane članove Hollywoodske elite. Autor Howard Fast, doduše, nije bio zadovoljan adaptacijom svoje knjige. Po njemu, većina dramatičnih scena bolje su prikazana u knjizi nego u filmu. Također, smatrao je da je lik Spartaka, o kojem se malo zna i oko kojeg postoji puno slobode izražavanja, ipak puno drukčiji u ekranizaciji. Njegov Spartak veći je od života, impresivan i sposoban, te mu ništa nije palo s neba, dok je za onog filmskog tvrdio da mu je bilo "i odviše lako". Upravo zbog takvih razlika, neki ljubitelji filma smatrali su da su izbrisane scene koje su naredili Universal Pictures i Catholic Church's Legion of Decency, mogle biti ključne za dublje razumijevanje izvornih ideja autora knjige. Neke od tih izbrisanih scena danas su uključene u film. Redatelj filma, tada 31-godišnji Kubrick, nije bio najveći autoritet na snimanju filma. Sve glavne odluke donosio je Kirk Douglas iako su mnoge bile poništene od strane Universal Picturesa. U konačnici, Kubrick se gotovo pa i odrekao filma, rekavši "Razočaran sam u film. Imao je sve osim dobre priče". Po tom pitanju ne treba u potpunosti vjerovati Kubricku koji je, mnogi smatraju, najviše bio razočaran time što mu nije bilo dopušteno vjerno i detaljno prikazivati nasilje i korupciju. Kada mu je scenarij došao do stola, u njemu nije bilo pravih borbi te se Kubrick jedva izborio za nekoliko prikaza bitki na kraju filma, zbog kojih je film u konačnici i prozvan "spektaklom".

Jedino što je preostalo za reći je se ljubitelji povijesti mogu radovati dobrom provodu uz Spartaka, a za filmoznalce i filmoljupce on je pod obavezno "štivo". Film nudi akciju, ljubav i dobar dijalog. U vrijeme kada novi filmovi izlaze na kapaljku, dobro je prisjetiti se kako se to nekada radilo i popuniti rupe u individualnom filmskom katalogu. A ako ste kao ja, potaknut će vas da nakon filma i sami nešto pročitate, podsjetite se ili naučite o ovom trenutku u vremenu.