Veljača
26. veljače 364. g. - Valentinijan I. postao rimski car
Na području današnjih Vinkovaca nekada se nalazila važna rimska kolonija Cibalae. Iz te kolonije potekao je istaknuti rimski vojskovođa Gracijan te će tamo biti rođeni i njegovi sinovi, carska braća Valentinijan I. i Valens.
Valentinijan I. rođen je 321. godine i već je u djetinjstvu pratio oca kada je zbog vojne službe boravio u Africi. U mladosti se pridružuje vojsci u kojoj prolazi uspone i padove, a nakon smrti cara Julijana proglašen je rimskim carem 26. veljače 364. godine. Uspio je održati red u vojsci i unutrašnjoj upravi Carstva, a po dolasku na prijestolje za suvladara na istoku postavio je brata Valensa. Valentinijanov carski dvor nalazio se u Mediolanumu, današnjem Milanu.
Tijekom jedanaestogodišnje vladavine, Valentinijan je neprestano morao ratovati s barbarskim plemenima u Germaniji i Britaniji, a ugušio je i unutarnju pobunu u Africi. Navodi se da je bio sposoban i obrazovan čovjek, ali pripisuje mu se i nagla narav koja ga je koštala života. Naime, Valentinijan je 17. studenog 375. godine boravio u Brigeciju (današnji Szőny u Mađarskoj) i tamo primio kvadske poslanike s kojima je dogovarao uvjete primirja. Poslanici su ga uspjeli toliko razljutiti da je doživio moždani udar dok je vikao na njih te je preminuo.
Njegov brat Valens poginut će 378.
godine u bici kod Hadrijanopola (današnji Edirne u Turskoj) kada su rimsku
vojsku teško porazili Goti.
27. veljače 272. g. - rođen car Konstantin I. Veliki
U nekadašnjem rimskom Naisu (lat. Naissus), a današnjem Nišu u Srbiji, rođen je jedan od najpoznatijih rimskih vladara - car Konstantin Veliki. Njegov otac bio je Konstancije I. Klor, jedan od četiri rimska vladara kada je uvedena tetrarhija. Konstantinova majka Helena bila je kršćanska grčkog podrijetla, a kasnije će biti proglašena sveticom.
Svoju vojnu karijeru Konstantin je započeo u istočnim provincijama Carstva gdje su se rimske legije borile protiv Perzijanaca. 305. godine premješten je u provinciju Britaniju gdje se borio uz svog oca, tada novog augusta Rimskog Carstva. Konstancije Klor umire 306. godine, a njegovi vojnici odmah su Konstantina postavili na očevo mjesto. To je morao prvo potvrditi august Galerije koji je Konstantina prihvatio za suvladara da bi izbjegao građanski rat.
Sljedećih desetljeća u Rimskom Carstvu odvijat će se turbulentne borbe za prevlast te će na prijestolju istovremeno biti nekoliko careva. U tom periodu Konstantin je porazio Maksencija kod Milvijskog mosta 312. godine, a postoji predaja da se prije bitke Konstantinu u snu ukazao Isus Krist koji mu je rekao In hoc signo vinces ("U ovom znaku ćeš pobijediti"). Ujutro pred bitku Konstantin je zapovjedio da se na štitove svojih vojnika nacrta kristogram čime je naznačio da ja za zaštitnika u ovoj bici uzeo kršćanskog Boga. Nakon pobjede, Konstantin je dao podići slavoluk u Rimu. Kasnije se Konstantin za prevlast borio i protiv Licinija, a prva bitka dogodila se 316. godine kod Cibala, današnjih Vinkovaca (više o tome na: https://inquanti.webnode.hr/l/bitke-kod-murse-i-cibala/).
Od 324. godine Konstantin je vladao samostalno, a do smrti 337. godine istaknuo se kao sposoban upravitelj. Preuredio je upravu i vojsku, a proveo je i novčanu reformu kada je počelo kovanje čistog zlatnika, solidusa, koji će ostati u upotrebi i stoljećima nakon što Rimsko Carstvo formalno prestane postojati.
Bavio se i vjerskom politikom te je 313. godine zajedno s Licinijem donio Milanski edikt, kojim su kršćanstvo i ostale religije dobile slobodu vjerskog izražavanja u Rimskom Carstvu. 325. godine Konstantin je sazvao prvi ekumenski sabor u Niceji na kojem su se trebale razriješiti nesuglasice, posebno oko tadašnjeg arijanskog nauka.
Na području nekadašnje grčke kolonije Bizantija odredio je granice budućeg grada koji će po njemu dobiti naziv - Konstantinopol. Grad je posvećen 330. godine i tamo će se nalaziti Konstantinov dvor. Nakon smrti, naslijedit će ga sinovi Konstantin II., Konstans I. i Konstancije II.